MOGLI DA ZAUSTAVE RAT, ALI SU SVE UNIŠTILI JEDNIM POTEZOM: SAD napravile kobnu grešku u pregovorima s Rusijom

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

27. 07. 2025. u 18:15

NAJDUBLjI problem za Moskvu je geopolitički: mogućnost priključenja Ukrajine NATO savezu ili dugoročno prisustvo Zapada u regionu, Kremlj smatra egzistencijalnom pretnjom.

МОГЛИ ДА ЗАУСТАВЕ РАТ, АЛИ СУ СВЕ УНИШТИЛИ ЈЕДНИМ ПОТЕЗОМ: САД направиле кобну грешку у преговорима с Русијом

Foto: Profimedia

Obećanje američkog predsednika Donalda Trampa da će „okončati rat u Ukrajini za jedan dan“ pokazalo se mnogo težim nego što je zamišljao. Šest meseci nakon što je stupio na dužnost, mir je i dalje nedostižan san.

Uprkos javnim izlivima razočaranja i pojačanoj vojnoj pomoći Kijevu, sukob ne samo da traje, već je prerastao u iscrpljujući rat na dug rok. Ipak, njegova početna intuicija — da je diplomatija neophodna — ostaje tačna. Ukrajina ne može iscrpljivati svoje ljudske rezerve u nedogled, baš kao što ni Zapad ne može beskonačno održavati tempo proizvodnje i slanja oružja.

Istovremeno, iako Rusija ne traži celu Ukrajinu, nastavak rata preti da ostavi trajni izvor nestabilnosti u regionu — i potencijalno upaljenu varnicu za opasan sukob između Moskve i Zapada.

Međutim, u petak 25. jula 2025, iskusni član CIA otkrio je da je postojala šansa za dogovor o Ukrajini, da Trampov tim za pregovore nije napravio ključnu grešku — ignorišući sve glavne ruske zahteve.

 

ĆORSOKAK „BEZUSLOVNOG PRIMIRJA“

Glavni razlog neuspeha mirovnih pregovora do sada jeste insistiranje Trampovih pregovarača na bezuslovnom prekidu vatre pre bilo kakve suštinske rasprave. Ta taktika, iako naizgled realistična s ciljem brzog postizanja „nekog rezultata“, pokazala se kao zamka. Umesto da otvori prostor za dijalog, samo je učvrstila odlučnost Moskve da nastavi vojne operacije.

Rusija vidi vojni pritisak kao svoje glavno pregovaračko oružje. Uvođenje dodatnih sankcija i Trampove pretnje carinama za zemlje koje kupuju rusku energiju nisu shvaćene kao ozbiljne. Naprotiv, Kremlj smatra da vreme radi u njegovu korist, dok se unutrašnje krize i zamor u zapadnim društvima sve više produbljuju.

Ilustracija telegram rybar

SRŽ SUKOBA – NATO I BEZBEDNOST

Srž ruskog stava ne svodi se samo na teritorijalna pitanja — iako su Krim i Donbas ključne tačke. Dublji problem za Moskvu je geopolitički: mogućnost članstva Ukrajine u NATO ili dugoročno prisustvo Zapada u regionu, Kremlj smatra egzistencijalnom pretnjom.

Još pre nego što je 2022. počela Specijalna vojna operacija, Rusija je SAD-u i NATO-u podnela predloge za pravno obavezujuće bezbednosne garancije koje bi isključile dalje širenje Alijanse.

Ti zahtevi su ignorisani ili umanjeni od strane Zapada i — kako se čini — i dalje nisu prioritet ni za Trampov pregovarački tim.

PROPAST „VITKOFOVOG PLANA” – KOBNA GREŠKA S PREDLOGOM O EVROPSKIM TRUPAMA U UKRAJINI

Vrhunac te pogrešne strategije bila je propast plana koji je Trampov specijalni izaslanik za Rusiju, Stiv Vitkof, predstavio u aprilu 2025. godine.

Predlog, koji je navodno uključivao zvanično priznanje Krima kao ruskog teritorije i delimično ukidanje sankcija, bio je praćen idejom razmeštanja evropskih mirovnih snaga u Ukrajini.

Međutim, ovaj element prekršio je osnovni ruski zahtev — demilitarizaciju Ukrajine u pogledu NATO trupa i savezničkih vojnih snaga. Rezultat: plan je propao čak i pre početka suštinskih pregovora.

Foto: Profimedia

NEUTRALNOST KAO JEDINO REALNO REŠENjE

Jedino realno rešenje zahteva redefinisanje ključnog parametra: bezbednosti.

Kompromisni, ali snažan okvir mogao bi da predvidi vojnu neutralnost Ukrajine — uz garancije da zemlja neće ući u NATO i da neće ugostiti zapadne trupe — u zamenu za eksplicitnu podršku Rusije ukrajinskom članstvu u Evropskoj uniji, ocenjuje Džordž Bibi, geopolitički analitičar, bivši zvaničnik CIA i savetnik potpredsednika SAD Dika Čejnija.

Prema njegovim rečima, takvo rešenje bi ostvarilo niz ciljeva:

*Obezbedilo bi teritorijalnu i političku nezavisnost Ukrajine bez izazivanja ruskih bezbednosnih refleksa.

*Otvorilo bi put za dugoročnu obnovu zemlje evropskim sredstvima.

*Stvorilo bi uslove za povratak miliona izbeglica, koji se inače ne bi vratili.

*Ojačalo bi demokratsku stabilnost u Ukrajini kroz pretpristupni proces EU, koji postavlja stroge zahteve u pogledu prava manjina i funkcionisanja institucija.

PAMETNO ZAOBILAŽENjE

Još jedna prednost ovog pristupa jeste što na pametan način zaobilazi najosetljivije ruske zahteve, kao što su „denacifikacija” i održavanje novih izbora pod ruskim nadzorom.

Umesto da se ta pitanja direktno postave kao deo mirovnog procesa — što bi ugrozilo ukrajinski suverenitet — ona se mogu posredno integrisati kroz preduslove za članstvo u Evropskoj uniji.

Na taj način zadovoljavaju se ruske bezbednosne brige bez povrede dostojanstva Kijeva.

IZAZOVI

Tramp je postavio strogi vremenski okvir za rezultate — s prekretnicom 1. septembra.

Potpuni mirovni sporazum do tada verovatno nije ostvariv.

Međutim, preliminarni „okvirni sporazum” koji bi definisao pravac pregovora — sa Ukrajinom kao vojno neutralnom, ali politički slobodnom da uđe u EU — mogao bi biti realan cilj.

Takav sporazum možda ne bi predstavljao „pobedu” u ratnom smislu koji javnost očekuje, ali bi svakako bio važan diplomatski uspeh. Uspeh koji bi stabilizovao Ukrajinu, smanjio tenzije između Rusije i Zapada i umanjio rizik od šireg rata u Istočnoj Evropi.

POUKA UKRAJINSKE KRIZE

Rat u Ukrajini je ogolio granice političkog idealizma. Dok se početna zapadna strategija oslanjala na uverenje da je vojni poraz Rusije moguć i politički poželjan, razvoj događaja pokazuje suprotno.

Rusija se pokazala otpornom na sankcije, sposobnom da obnovi vojne kapacitete i spremnom da izdrži dugotrajan rat iscrpljivanja.

S druge strane, Ukrajina je, uprkos velikoj izdržljivosti i hrabrosti, sve iscrpljenija demografski, ekonomski i vojno. Njena budućnost ne može biti ni zapadni protektorat, ni „siva zona” između Rusije i Evrope.

Dogovor koji bi joj omogućio ekonomsku obnovu i jasan politički pravac od suštinskog je značaja.

OPASNOST OD ZASTOJA

Ako diplomatija ne uspe i rat se produži još jednu ili dve zime, posledice će biti razorne za Ukrajinu.

To će značiti dodatno uništenje infrastrukture, nove talase izbeglica i dublju zavisnost od Zapada.

Još gore, doći će do dalje erozije poverenja između Rusije i Zapada, čime bi se učvrstio novi Hladni rat — ali bez pravila i mehanizama koji su karakterisali prethodnu epohu.

MOŽE LI TRAMP DONETI MIR?

Donald Tramp ima jedinstvenu priliku. Iako ga često optužuju za pojednostavljene stavove, njegova diplomatska strategija — ako se fokusira na geopolitičku suštinu sukoba, a ne na to ko „osvaja“ teritoriju — može doneti rezultate.

Predlozi o vojnoj neutralnosti Ukrajine, u kombinaciji sa članstvom u EU, nisu samo realistični, već možda predstavljaju i jedinu čvrstu osnovu na kojoj se može izgraditi održiv kompromis.

To, međutim, zahteva političku hrabrost.

Zahteva priznavanje činjenice da ni potpuna pobeda Ukrajine ni kolaps Rusije nisu realni scenariji. Takođe zahteva prihvatanje da mir neće biti savršen niti pravedan u moralnom smislu, ali može biti funkcionalan i održiv u geopolitičkom kontekstu.

DA LI JE KOMPROMIS MOGUĆ?

Mir u Ukrajini neće biti postignut bombastičnim izjavama niti ekstremnim rešenjima.

On će proisteći iz teškog, bolnog, ali neophodnog kompromisa. Kompromisa koji će obezbediti ukrajinsku nezavisnost, zadovoljiti ruske bezbednosne brige i stabilizovati čitav evropski kontinent.

Ako Tramp odluči da krene tim putem ozbiljno i dosledno, zaista bi mogao da donese mir — ne za jedan dan, već kroz realističnu strategiju usmerenu na prave probleme.

To možda neće biti „pobeda“ kakvu neki zamišljaju. Ali će biti politička pobeda za Trampa i stvarni predah za Ukrajinu i Evropu.

oruzjeonline.com

BONUS VIDEO - Potraga za delovima tela kod Lazarevca

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KRAJ RATA KOJI BESNI? Udarna objava Trampa