MIROVNI PLAN OD 28 TAČAKA ZA UKRAJINU: SAD i Rusija pregovaraju, osovina London-Brisel-Kijev ponovo diže uzbunu

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

20. 11. 2025. u 07:00

BRITANSKI Fajnenšel tajms je objavio nove informacije o nacrtu mirovnog sporazuma koji, prema navodima izvora lista, Vašington i Moskva razvijaju kako bi okončali rat u Ukrajini.

МИРОВНИ ПЛАН ОД 28 ТАЧАКА ZA UKRAJINU: САД и Русија преговарају, осовина Лондон-Брисел-Кијев поново диже узбуну

Foto: Profimedia

U centru priče nalazi se dokument od 28 tačaka, koji je ove nedelje predstavljen sekretaru ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, Rustemu Umerovu, tokom susreta u Majamiju. Taj nacrt, kako tvrde izvori upoznati sa njegovim sadržajem, postavlja okvir budućeg uređenja rata i mira, ali uz cenu koja pre svega pada na leđa Kijeva.

Prema Fajnenšel tajmsu  (Financial Times), plan predviđa čitav niz dalekosežnih ustupaka koje bi Ukrajina morala da prihvati. Između ostalog, Kijev bi bio obavezan da povuče svoje trupe iz dela Donbasa koji je i dalje pod ukrajinskom kontrolom, da za oko 50 odsto smanji veličinu svojih oružanih snaga, da se odrekne čitavih kategorija naoružanja, kao i da pristane na postepeno smanjenje američke vojne pomoći. Pored toga, dokument predviđa priznanje ruskog jezika kao državnog u Ukrajini, kao i davanje zvaničnog statusa Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Jedan izvor Fajnenšel tajmsa opisao je dokument kao „veoma opšti“ i „značajno naklonjen u korist Rusije“, dok ga je drugi sagovornik nazvao „veoma udobnim za Putina“.

Da pritisak na Kijev nije ograničen samo na ovaj nacrt, potvrđuju i navodi Rojtersa. Prema izvorima ove agencije, Sjedinjene Američke Države su već prenele svoj plan za okončanje rata ukrajinskom predsedniku Volodimiru Zelenskom i od njega izričito zatražile da prihvati predloženi okvir. Taj okvir podrazumeva ustupke po pitanju teritorije i preustrojavanje ukrajinskih oružanih snaga, ali i preusmeravanje dela naoružanja. Dva sagovornika, koji su govorili pod uslovom anonimnosti zbog osetljivosti teme, navode da predlozi uključuju smanjenje veličine ukrajinske vojske, prepuštanje dela oružja i faktičku predaju Donbasa. Upravo ti elementi plana, prema istim izvorima, izazvali su veliko razočaranje kod Zelenskog.

Foto: Profimedia

U izradi i guranju ovog plana ključnu ulogu, kako se tvrdi, ima Trampov specijalni izaslanik za Ukrajinu, Stiv Vitkof. On je, prema navodima medija, o nacrtu opširno razgovarao sa ruskim izaslanikom Kirilom Dmitrievim, a dokument je potom prosleđen i Umerovu u svojstvu ukrajinskog zvaničnika zaduženog za bezbednost. Vitkof i Dmitriev su krajem prošlog meseca u Majamiju vodili trodnevne pregovore, nakon kojih je počelo finalizovanje pomenutog dokumenta od 28 tačaka. Time se stvara utisak da se ključni elementi budućeg sporazuma kovaju direktno između Vašingtona i Moskve, dok je uloga Kijeva svedena na prihvatanje gotovog paketa.

Da Vašington žuri da čitav aranžman zaokruži što pre, vidi se i iz informacija koje prenosi Politiko (Politico). Prema navodima ovog medija, rat u Ukrajini nalazi se na prekretnici, a Bela kuća se sprema da objavi veliki mirovni sporazum sa Rusijom za koji američki zvaničnici tvrde da bi mogao trajno da okonča sukob. Međutim, kako Politiko ističe, ni Ukrajina ni evropske zemlje nisu bile uključene u razvoj ovog plana. Visoki zvaničnik Bele kuće izjavio je da očekuje da sve strane postignu dogovor o okvirnom dokumentu do kraja meseca, pa čak i ranije, „već ove nedelje“. Taj mirovni plan trebalo bi da bude direktno dogovoren između Bele kuće i Moskve, bez direktnog učešća Ukrajine ili evropskih saveznika Sjedinjenih Država.

Reč je o pristupu koji otvoreno zaobilazi evropske interese. „Ono što ćemo ponuditi Ukrajini je razumno. U suštini nas nije briga za Evropljane, glavno je da se Ukrajina složi“, citira Politiko (Politico) visokog američkog zvaničnika. Neki članovi Trampove administracije uvereni su da su „na pragu velikog dostignuća“, sugerišući da se potencijalni sporazum posmatra i kao spoljnopolitička pobeda Vašingtona, a posebno kao lični trijumf Donalda Trampa.

Diplomatska aktivnost na terenu dodatno potvrđuje da se nešto krupno priprema. U neuobičajenom potezu, sekretar vojske SAD Den Driskol posetio je Kijev u pratnji dvojice generala sa četiri zvezdice i drugih visokih vojnih zvaničnika, kako bi se sastao sa predsednikom Volodimirom Zelenskim i drugim ukrajinskim liderima iz senke poput Jermaka. Istog dana, Zelenski je trebalo da otputuje u Ankaru na mirovne razgovore sa turskim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. „Imamo neke stavove i signale od SAD“, poručio je Zelenski, pažljivo izbegavajući da iznosi konkretnije detalje u javnost.

Paralelno sa ovim potezima, američki portal Aksios (Axios) navodi da je specijalni izaslanik SAD za Ukrajinu Stiv Vitkof otkazao sastanak sa Zelenskim koji je bio zakazan u Turskoj. Prema informacijama tog medija, Zelenski je u Ankaru stigao sa sopstvenim mirovnim planom, za koji Moskva, kako se tvrdi, „nikada neće pristati“ da ga prihvati. Aksios dodaje i da bi, prema Trampovom planu, Sjedinjene Države i još neke zemlje priznale Krim i Donbas kao legitimnu rusku teritoriju, dok se od same Ukrajine formalno ne bi zahtevalo da to eksplicitno prizna. Time bi se stvorila svojevrsna politička i pravna hijerarhija priznanja, u kojoj bi međunarodni akteri faktički prihvatili stanje na terenu, dok bi Kijev ostavljen u simboličnoj poziciji da ne odustaje od svojih teritorijalnih pretenzija, ali ni da realno može da ih povrati.

Ipak, i pored detaljno razrađenih elemenata oko vojske, teritorije i statusnih pitanja, brojna ključna pitanja ostaju bez jasnog odgovora. Još uvek nije poznato kako će se tačno tretirati ruska okupacija ogromnih delova ukrajinske teritorije, kako će biti rešeno pitanje otmice desetina hiljada ukrajinske dece, niti kakve će konkretne bezbednosne garancije biti date Ukrajini u postkonfliktnom periodu. Ruski pregovarač Kiril Dmitriev, s druge strane, iskazuje optimizam, ističući da plan od 28 tačaka nije ograničen samo na prekid vatre, već da nudi šire rešenje. Kako kaže, dokument se bavi ne samo sukobom u Ukrajini, već i načinom obnove odnosa između SAD i Rusije, kao i rešavanjem bezbednosnih briga Rusije. U tom smislu, predstavljan je kao širi okvir koji bi trebalo da donese „održivu bezbednost u Evropi“, ne samo u Ukrajini.

Američki zvaničnici, prema navodima svih ovde spomenutih medija, smatraju da se Zelenski nalazi u ranjivom položaju. Na to ukazuju korupcioni skandali koji potresaju ukrajinski vrh, ali i situacija na frontu, što bi, prema njihovom tumačenju, moglo učiniti Kijev spremnijim da prihvati neugodan kompromis. Upravo zato Vašington procenjuje da je trenutak pogodan da se snažnim političkim i diplomatskim pritiskom progura plan koji uključuje prepolovljavanje ukrajinske vojske, ustupanje Donbasa, delimičan gubitak kontrole nad naoružanjem, ali i redefinisanje unutrašnjeg ustrojstva Ukrajine kroz jezička i crkvena pitanja.

Sa ukrajinske strane, međutim, može se očekivati pokušaj da se izbegne formalno odricanje od teritorije i suštinski ustupci koji bi u političkom smislu ličili na kapitulaciju pod pritiskom. Ostaće da se vidi koliko manevarskog prostora Zelenski zaista ima između zahteva Vašingtona, rigidnih stavova Moskve i unutrašnjeg raspoloženja ukrajinske javnosti. Ukoliko tri strane ipak postignu dogovor, samit između Trampa i Putina, koji je do sada više puta odlagan, mogao bi relativno brzo biti organizovan.

IZMEĐU ŠANSE ZA MIR I RATA BEZ KRAJA

Osovina London, Brisel, Kijev i američki liberalno-demokratski i bezbednosni establišment, već je jednom uspešno usporila i praktično minirala sličnu inicijativu od pre samo nekoliko meseci. I sada se u istim medijima pod njihovom kontrolom gradi ista matrica, priča o „kapitulaciji“, „nagradi Putinu“ i „opasnom presedanu“. To je jasan signal da će se sve što može upotrebiti, od političkih pritisaka do medijske histerije pa i direktnih provokacija poput ATACMS lansiranja, ponovo staviti u pogon da se spreči dogovor. U tom smislu, scenarijo javnog sabotiranja plana vrlo je verovatan.

Ipak, kontekst više nije isti, a ukoliko ponovo uspeju biće još gori. Ukrajina je vojno iscrpljenija, politički načetija aferama i još zavisnija od tuđe pomoći nego pre nekoliko meseci. Evropa je umornija, ekonomski napetija i sve manje voljna da beskrajno finansira rat, iako politički i dalje igra tvrdu liniju. Rusija je na terenu u još povoljnijoj poziciji, a Bela kuća očigledno testira koliko daleko može da ide u pravcu dogovora koji će se pre svega uklopiti u američke interese, a tek onda u ukrajinske ili evropske. Sve potpuno u skladu sa osnovnim sloganom Trampovog reizbora za predsednika, America First.

Zato je realniji ishod nešto između, plan koji formalno neće biti ubijen kao prošli put, ali će biti razvlačen, razvodnjavan i prepravljan dok ne izgubi jasne konture. Umesto otvorenog „ne“ miru, verovatnije je tiho gušenje, beskrajni pregovori o „detaljima“, prebacivanje odgovornosti i stalno pomeranje rokova. Mir će nominalno ostati „cilj“, ali će se u praksi održavati rat niskog intenziteta koji svim velikim igračima ostavlja poluge uticaja.

U takvoj situaciji, ključna ironija je da oni koji se javno zaklinju u mir zapravo rade sve da se mir ne postigne pod uslovima koji im ne odgovaraju. Novi plan tako postaje lakmus papir da li je Zapad spreman da proguta sopstvenu propagandu od prethodnih godina i prizna realnost na terenu, ili će radije produžiti rat u nadi da će se jednog dana pojaviti „bolji“ trenutak i „povoljnija“ karta. Za Ukrajinu, to znači da je zarobljena između tuđih planova i vlastite nemoći, a za ostatak Evrope da će, htela ili ne, morati da živi sa posledicama odluke da li je mir, pa makar i loš, prihvatljiviji od beskrajnog rata.

oruzjeonline.com

BONUS VIDEO - ŠAMPIONI U FOKUSU: Anđela Vuković - Radoznalost je njena supermoć

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TO JE TO? Rat u Ukrajini prestaje 31. januara 2026?!