DOSANJALA DEČJI SAN: Novosađanka Isidora (24), treći profesionalni vatrogasac u porodici Mićić
KADA je još kao devojčica prvi put obukla tatinu vatrogasnu uniformu, mlada Novosađanka Isidora Mićić (24) poželela je da jednog dana ima svoju, po meri, i da joj na leđima piše vatrogasac-spasilac. San joj se ostvario krajem prošle godine, kada je prošavši rigorozne testove, preglede i selekciju, uspela da se zaposli na mestu o kojem je sanjala.

FOTO:Lj.P.
Ljupka mlada devojka, sitne, gotovo dečačke građe priznaje da su joj plava vatrogasna uniforma i žuti šlem u genima. Ponosno je već šest godina nosi njen stariji brat Igor, s kojim rame uz rame deli "vatrogasni hleb" i zajedno koračaju stopama oca Gorana, takođe profesionalnog vatrogasca, od pre više od godinu dana u zasluženoj penziji.
- Volim da kažem, sve je to negde zapisano, sada već davne 2009. godine, kada me je otac prvi put fotografisao u njegovoj uniformi - priseća se naša sagovornica.
Odrastajući pored dva starija brata, Isidora, priznaje nam, nije bila tipična devojčica koja se igrala s lutkama. Bilo je tu i igračaka za devojčice, naravno, ali najviše lopti, autića, kamiona...
- Danas mogu da se pohvalim, da pored automobila vozim i kamion i to onaj najlepši, vatrogasni - ponosna je Isidora na svoju uniformu, i što su među novosadskim vatrogascima, pored nje, još dve koleginice. - Volela bih da u ovom plemenitom i odgovornom zanimanju koleginica bude više, ali i ovaj pomak znači, jer do pre dve godine nije bila nijedna.
Iako se školovala za grafički dizajn, Isidora se našla u redovima odvažnih ljudi, uvek spremnih da pomažu ljudima u nevolji.
- Zahvalna sam roditeljima što su pre svega prepoznali kod mene ljubav, a onda i što su podržali moju želju da se bavim ovim plemenitim poslom, jer sebe ne vidim u nekoj drugoj profesiji - ističe simpatična Isidora. - Kolege su me odlično prihvatile. Neki me znaju još kao dete, a neki su me tek sada upoznali. Sve u svemu, doživljavamo jedni druge kao članove porodice, jer mi to i jesmo. Mnogo vremena provodimo zajedno i ovo je jedan timski posao, gde moramo jedni na druge da se oslanjamo. I zaista sam ponosna na to koji posao obavljam.
Budućim koleginicama i kolegama, naša sagovornica poručuje da nikada ne odustaju olako od svojih snova. Jer, sve što mogu da zamisle, mogu i da ispune, ali je za velike snove, potrebno vreme da se ostvare.
Loše trenutke leči muzikom
IZ hobija, Isidora se bavi muzikom. Svira klavir i gitaru, peva, a uz to voli i da crta. Muzika joj je, kazuje, beg od svih loših trenutaka.
- U svet muzike zakoračila sam majčinim stopama - odaje nam naša sagovornica odakle ta sklonost. - Mama Sanja je profesor solfeđa u Muzičkoj školi "Isidor Bajić" i mislim da je ljubav prema muzici prenela na mene dok sam još bila u njenom stomaku.

MONSTRUOZNO! Ovaj hoće da vlada Srbijom! Žene mu krive kad ih neko siluje ili prebije!
VUK Nektarijević, student blokader sa Mašinskog fakulteta u Beogradu, koji je tobož biciklom išao u Strazbur, ima u najmanju ruku problematične stavove.
20. 04. 2025. u 14:35

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

OTVOREN HRISTOV GROB Evo šta su našli: "Kolena su mi klecala, nisam to očekivao - vekovima je bio zatvoren" (VIDEO)
"APSOLUTNO sam zadivljen. "
19. 04. 2025. u 08:39
Komentari (0)