ŠTA SADA DA RADE INSTITUCIJE? Margetićeve optužbe protiv Vučića pale su na činjenicama

Novosti online

30. 01. 2026. u 22:07

VIŠE od sto dana u delu regionalne i nažalost domaće javnosti vođena je žestoka medijska kampanja čiji je cilj bio jedan – da se predsednik Srbije Aleksandar Vučić dovede u direktnu vezu sa ratnim zločinima tokom opsade Sarajeva, kroz konstrukciju o takozvanom „Sarajevo safariju“.

ШТА САДА ДА РАДЕ ИНСТИТУЦИЈЕ? Маргетићеве оптужбе против Вучића пале су на чињеницама

Foto Dragan Milovanović

 Nosilac te kampanje bio je Domagoj Margetić, koji je tvrdio da poseduje originalnu ratnu dokumentaciju koja, kako je navodio, „nepobitno dokazuje“ Vučićevo učešće u tim događajima.

Danas, nakon detaljne analize dokumenata koje je Margetić plasirao u javnost, postavlja se sasvim drugačije pitanje, ne šta te tvrdnje znače politički, već šta znači činjenica da su one - prema svim raspoloživim dokazima - zasnovane na falsifikatima.

Ključna osnova Margetićevih optužbi bili su navodni dokumenti iz arhive Novosarajevskog četničkog odreda, za koje je tvrdio da potiču iz zaostavštine njegovog komandanta Slavka Aleksića. Međutim, uporedna analiza tih papira sa autentičnim dokumentima koji su korišćeni kao dokazni materijal pred Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu pokazuje niz grubih i teško objašnjivih neslaganja.

Pre svega, svi provereno autentični dokumenti koje je Aleksić pisao i potpisivao tokom rata bili su sačinjeni isključivo na ćirilici, sa jasno istaknutim pečatom jedinice. Nasuprot tome, dokumenti koje je objavljivao Margetić pisani su latinicom, bez ikakvog pečata, sa potpisom koji vizuelno odstupa od originala i deluje neprirodno „svež“ za papire koji bi, po tvrdnjama autora, trebalo da budu stari više od tri decenije.

Dodatnu težinu ovim nalazima daje i činjenica da je sam Slavko Aleksić, mesec dana pre smrti, javno i nedvosmisleno demantovao Margetićeve tvrdnje, odbacujući bilo kakvu mogućnost da je Aleksandar Vučić bio pripadnik njegove jedinice ili da je imao bilo kakve veze sa navodnim „ljudskim safarijima“.

Obrazac senzacije bez dokaza

Slučaj sa navodnom Aleksićevom arhivom nije jedina laž u karijeri Domagoja Margetića. Naprotiv, on se uklapa u obrazac koji je javnosti poznat godinama: velike, bombastične najave o „ekskluzivnoj dokumentaciji“, „tajnim arhivama“ i „neoborivim dokazima“, koje vremenom ostaju bez ikakve materijalne potvrde.

I u slučaju tvrdnji da je posedovao hiljade stranica dokumenata koje mu je, kako je govorio, predao nekadašnji visoki funkcioner SNS-a Vladimir Cvijan, ishod je bio isti - javnost nikada nije videla dokaze koji bi potkrepili te navode. Uprkos tome, politička i medijska šteta je već bila učinjena.

Ono što ovaj slučaj čini posebno važnim nije samo pitanje kredibiliteta jednog novinara, već način na koji se očigledno problematične tvrdnje koriste kao instrument u široj političkoj borbi. Objavljivanje dokumenata sumnjive autentičnosti, bez ozbiljne provere, ne doprinosi rasvetljavanju ratnih zločina niti zadovoljenju pravde za žrtve. Naprotiv, ono kompromituje same žrtve, relativizuje stvarnu odgovornost i otvara prostor za reviziju istorijskih činjenica.

Istovremeno, takve kampanje imaju jasan politički efekat: one ne moraju da budu istinite da bi bile korisne. Dovoljno je da budu glasne, dugotrajne i medijski atraktivne.

Šta sada?

I tu dolazimo do ključnog pitanja - šta je institucionalni odgovor na kampanju koja je, nakon temeljne analize, ostala bez činjeničnog uporišta? Da li je reč o slučaju koji treba ostaviti u domenu medijske polemike, ili o problemu koji zahteva pravni epilog?

Odgovor na to pitanje ne tiče se samo jednog čoveka ili jedne optužbe. On se tiče standarda javnog govora, odgovornosti za javno iznetu klevetu i granice između istraživačkog novinarstva i političke manipulacije. Ukoliko se pokaže da se sistemski toleriše plasiranje falsifikata i teških optužbi bez posledica, cena će biti mnogo šira od jedne medijske afere – biće to cena urušavanja poverenja u javni prostor u celini.

U tom smislu, pitanje „šta sada“ nije pitanje lične osvete ili političkog pritiska, već pitanje institucionalne odgovornosti. Jer ako se nakon sto dana najžešće kampanje ispostavi da je osnov bio lažan, onda odgovor ne sme da bude ćutanje.

(Politika)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (6)

HLADAN TUŠ IZ BARSELONE: Evroliga zadala udarac Zvezdi i Partizanu, ovo se „večitima” neće svideti!