FELJTON - POKUŠAJ UJEDINJENJA SVIH SRBA U AMERICI: Akademija srpske baštine u Kanadi osnovana 1981. godine u Torontu i danas je aktivna

Piše: Branko Mikašinović

19. 10. 2024. u 18:00

MIROSLAV Đorđević je poznat u srpskoj dijaspori i u Srbiji kao uspešni biznismen, politički organizator, lider, osnivač i predsednik humanitarne organizacije Fondacija Studenica, pisac i filantrop.

ФЕЉТОН - ПОКУШАЈ УЈЕДИЊЕЊА СВИХ СРБА У АМЕРИЦИ: Академија српске баштине у Канади основана 1981. године у Торонту и данас је активна

BIZNISMEN Miroslav Đorđević se uspešno bavio finansijama, Printskrin Radio televizija Srbije

Rođen u Beogradu u oficirskoj porodici, od malih nogu je prožet rodoljubivim osećanjima, koje je nosio kroz život. Ova osećanja su bila glavni podsticaj za mnogostruke aktivnosti, posebno po srpskim pitanjima.

Kao biznismen, posle diplomiranja na Univerzitetu Kalifornija u Berkliju 1960. godine na bankarstvu i finansijama, Đorđević je osnovao dve finansijske firme tokom osamdesetih: USF&G Fajnenšal sikjuriti i njenu naslednicu kompaniju Kapital Garanti. Kasnije je osnovao međunarodnu banku u SAD koja uključuje u svoj delokrug bivšu Jugoslaviju.

Đorđević je prvi put postao politički aktivan u Republikanskoj partiji Kalifornije.

Izabran je za predsednika 19.000 omladinskih republikanskih organizacija države Kalifornije 1966. godine. Ovo interesovanje za politiku će kasnije evoluirati u njegove napore da potpomogne srpsku demokratsku opoziciju protiv vladavine Slobodana Miloševića i implementira demokratsku tranziciju u Srbiji. Krajem 1999. godine Miroslav je inicirao i organizovao prvi od 1944. godine, zvanični Sentandrejski kongres u Mađarskoj između svesrpske dijaspore i demokratskih lidera u Srbiji. Ovo okupljanje je privuklo vodeće političke ličnosti iz Srbije. Igralo je značajnu ulogu u ujedinjavanju demokratske opozicije Miloševiću, uključujući Prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića.

U oblasti političkih aktivnosti dijaspore, Đorđević je, 1990. godine, osnovao jednu od najbolje organizovanih i najuticajnijih organizacija u SAD, Kongres srpskog jedinstva, sa ciljem demokratizacije i oporavka srpskih zemalja. Organizacija je nastojala da aktivno i odlučno brani srpske legitimne interese u Vašingtonu i na drugim mestima tokom građanskog rata u Jugoslaviji. Imala je glavnu kancelariju u Vašingtonu i kancelarije u Beogradu i Kaliforniji takođe. Članstvo je dostiglo nekoliko hiljada, sa ispostavama širom sveta.

ZAJEDNO sa Vidakom Ćelovićem iz Detroita i Borom Vukovićem iz Denvera, Đorđević i Dragoslav Đorđević, njegov otac, osnovali su „Studenica Faundejšn” 1994. godine, koja je aktivna i danas. Miroslav je bio predsednik fondacije od prvog dana. Njen cilj je da dodeljuje stipendije uspešnim srpskim studentima i pomoć univerzitetima i raznim drugim akademskim institucijama.

Kao pisac, Đorđević je autor dve priznate političke knjige zasnovane na njegovom iskustvu sa srpskim političarima: Decenija iluzija 1990-2000. i Korespodencija - Miroslav Đorđević i Dobrica Ćosić. Ćosić je jedan od najpoznatijih srpskih pisaca i bivši predsednik Jugoslavije. Miroslav je takođe pisao poeziju, Belles lettres i eseje sakupljene u njegovoj knjizi About Happy Living.

Upoznao sam Đorđevića na jednom od prvih godišnjih skupova Kongresa srpskog jedinstva. Radeći kao novinar za srpski servis „Glasa Amerike” uradio sam brojne radijske i televizijske intervijue sa njim tokom godina, tako da je naš odnos istovremeno postao i profesionalni i lični..

PRVI PUT sam se sreo sa Sofijom Škorić iz Toronta, Kanada, pre više decenija na jednom od godišnjih skupova Američke asocijacije predavača slovenskih i istočnoevropskih jezika. U to vreme sam predavao na Tulejn univerzitetu u Nju Orleansu. Saznao sam da Sofija redovno prisustvuje ovim skupovima, a kasnije ću je viđati na događajima Kongresa srpskog jedinstva. Stekao sam prvi utisak o Sofiji da je dinamična osoba i izuzetna intelektualka. Kasnije, tokom godina, primetio sam da je posvetila život promociji srpske kulture, književnosti i demokratskog procesa.

Članak „Vikipedije” o Sofiji Škorić opisuje je kao „Srpsko-kanadsku spisateljicu, prevodioca, izdavača, aktivistkinju i inicijatorku-osnivačicu Akademije srpske baštine sa sedištem u Torontu”. Sofija Škorić je diplomirala na Beogradskom univerzitetu 1960. a imigrirala u Ameriku 1962. godine sa svojim mužem Jovanom Džonom Škorićem.

Imaju dvoje dece Aleksa i Momčila. Škorići su završili postdiplomske studije iz oblasti bibliotekarske nauke u Kanadi i uskoro postali jedni od glavnih bibliotekara na Univerzitetu Toronta. Napisala i objavila brojne članke i knjige: Srbi u Ontariju, Krvavo Kosovo: Hronika srpske svete zemlje, i druge. Jedno od njenih najvećih dostignuća je pokretanje, osnivanje i dugogodšnje predsedavanje Akademijom srpske baštine u Kanadi, koja je osnovana 1981.  godine i danas je aktivna.

Pored toga, Sofija smatra podjednako važnom svoju uspešnu izložbu „Kanadski doktori i medicinske sestre u Srbiji, 1914-1918”, koja je postavljena u Torontu tokom obeležavanja stogodišnjice Prvog svetskog rata. Kao izdavač, predstavila je dela Danka Popovića, Matije Bećkovića, Gojka Đoga i drugih na engleskom i srpskom.

Razmišljam o Sofiji kao o živahnom i neumornom posleniku koji povezuje Srbe u dijaspori i otadžbini na obostranu korist. Bila je efikasan, ubedljiv i žustar govornik i jednom mi je rekla u šali: „Jezik je poslednja stvar koja će me izdati”. Time je zapravo podrazumevala da će uvek govoriti ono što misli. Kao bibliotekarka, i kasnije Bibliotekarka Emeritus, postarala se da knjige srpskih autora u originalu i engleskom prevodu nađu put do mnogih biblioteka i akademskih ustanova u Torontu i celoj Kanadi...

RIVALSTVO U OPOZICIJI

MIROSLAV Đorđević je čovek koji je ponudio srpskoj demokratskoj opoziciji ideju stvaranja „prelazne vlade eksperata za Srbiju”. Ta ideja je ozbiljno razmatrana, ali zbog rivalstva i nesloge među srpskom opozicijom, nije prihvaćena. Posle sam često razmišljao koliko bi danas politički život u Srbiji bio drugačiji da je ideja „prelazne” vlade bila prihvaćena. Zbog svojih aktivnosti dobio je mnoga priznanja. Đorđević je prepoznat u Markisovom „Ko je ko” zbog različitih postignuća, a takođe je primio nagradu Ćerki američke revolucije. Pored toga dodeljena su mu dva odlikovanja: Nemanje (II reda) zbog širenja veza između rasejanja i Srbije i Jugoslovenske zastave.

  KRAJ  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NI ĐOKOVIĆ, NI FEDERER, EVO KOJE IME JE NA SPISKU: Šok izjava bivšeg šampiona Vimbldona