OVLAŠĆENE SILEDŽIJE IZMIŠLJAJU ŠPIJUNE: Na čelu najvećih izvoznih i uvoznih preduzeća posle rata u Jugoslaviji često su bivali udbaši
DA SE vreme promenilo, videlo se najbolje u slučaju koji je uzdrmao najrepresivniju republiku SFRJ Bosnu i Hercegovinu.

PROGON Nenad Kecmanović je bio žrtva "visoke škole sarajevskog marifetluka", Foto dokumentacija "Novosti"
Vlasti te republike su, uz pomoć republičke SDB, Nenada Kecmanovića, mladog profesora FPN, optužile da je zapadni špijun. On je povukao kandidaturu za člana Predsedništva SFRJ iako je bio izabran s najviše glasova.
Intelektualci cele Jugoslavije su stali uz Kecmanovića, tvrdeći da su bosansko-hercegovački političari ljuti na njega jer je ukazao na korupciju u politici te republike.
Pripadnici bosansko-hercegovačke službe su se, sa ogorčenjem pravednika, branili od optužbi. Službe su već u aprilu počele da organizuju zborove zaposlenih. Njihove primedbe liče na onu čuvenu rečenicu iz „Balkanskog špijuna„: „On (Đura) će ti oprostiti što te je tukao.“ Radnici SDB u Sarajevu su uvređeno poručili: „Nismo ovlašćene siledžije.“ Oni u Tuzli su spremni da se omogući uvid u Kecmanovićev slučaj, ali ne „prihvataju uključivanje ‘nezavisnih intelektualaca’ u rad komisije koja će to raditi“. Iz Mostara poručuju: „Neće nas odvojiti od naroda“. Sasvim iznenađujuće, Stane Dolanc, mračni gospodar jugoslovenske tajne policije, ogradio se od postupaka bosanske službe. On je u intervjuu za „Novosti 8“ izjavio da ni Savezni savet za zaštitu ustavnog poretka niti Predsedništvo SFRJ nisu primili informacije o Kecmanoviću. Dolanc je rekao da se Jugoslavija nalazi pred dilemom da li će razvijati političku policiju ili visoko sposobnu obaveštajnu i kontraobaveštajnu službu: „Tu političku dilemu moramo raščistiti u najskorije vreme jer uveren sam da nama nije potrebna politička policija.
Mada njeno postojanje na neki način odgovara i pripadnicima te službe u politici.“ I članovi Predsedništva SR BiH i rukovodioci bosanske SDB bili su ozlojeđeni. Naravno, u republičkom Predsedništvu se niko nije usudio da lično odgovori Dolancu već je Služba za informisanje dala saopštenje sa datumima i delovodnim brojevima, iz kojih se vidi da su pisali saveznim vlastima. Šef službe u Sarajevu je bio kočoperniji. On je rekao kako optužbe na račun SDB „stvaraju izvanredne šanse stranim obaveštajnim službama i zbog toga neko mora odgovarati“. Možda je mislio na Staneta Dolanca. Na kraju je republički sekretar unutrašnjih poslova rekao da pojedinci greše, ali da zato ne treba napadati službu. Dekan Fakulteta političkih nauka Gajo Sekulić ocenio je čitavu ovu aferu kao znak da je „proces formiranja demokratske javnosti donekle napredovao u Bosni“. Suviše kasno. I za Bosnu i za Jugoslaviju. Kako li su se osećali Srbi pripadnici službe, koji su većinom učestvovali u napadu na Kecmanovića, kada je njegova zamena Bogić Bogićević odigrao svoju istorijsku ulogu?
OD POČETKA u Udbi je bilo školovanih kadrova. Maks Baće, jedan od prvih rukovodilaca Ozne, bio je svetski i obrazovan čovek. Prvo stručno usavršavanje oficira Ozne organizovano je odlaskom 29 oficira na školovanje u Sovjetski Savez. Iz Srbije su bila trojica: Koča Jončić, Miša Lukić i Vladan Bojanić. Po povratku su tokom 1945. godine organizovali kurseve od dve do tri nedelje, kroz koje je prošlo 15-20 odsto oficira Ozne. Mit o najboljim kadrovima došao je delimično i zbog spoljne trgovine. Najveća izvozna i uvozna preduzeća često su vodili udbaši. Tu moramo imati dve zadrške. Prvo, često je uz generalnog direktora posao vodio i građanski stručnjak, kao što je bio Toma Granfil. Drugo, kako proceniti uspeh firme koja ima potpuni monopol, kao što su imale velike spoljnotrgovinske kuće? Osim toga, dobivši priliku da se kreću po belom svetu, mnogi oznaši, a kasnije udbaši postali su vrhunski u svojim oblastima. Budimir Lončar, jedan od najvećih jugoslovenskih diplomata, a sigurno najveći hrvatski diplomata, potekao je iz Ozne mada nije imao formalno obrazovanje.
JEDAN od ljudi koji je dobio mistični oreol velikog menadžera bio je Ratko Dražević, direktor najvećeg filmskog preduzeća u zemlji „Avala filma“. Milomir Marić je zabeležio ispovest Ratka Draževića osamdesetih godina. Ratkova vizitkarta je prema Mariću bila: „Ja sam čovek koji je ubio dve hiljade ljudi i spavao sa dve hiljade žena.“
Onda počinje priča o špijunaži, o tome kako je krao vozove s robom zajedno sa budućim prvim direktorom „Geneksa“. U Marićevom stilu pominje se neko zlato iz Užičke republike. Navodno je Ratko poslužio kao uzor za lik Kuzmana iz Selenićevog „Ubistva s predumišljajem“. U stvarnosti je Dražević bio pozadinski ilegalac, kao i mnogi drugi partizani posle pada Užičke republike. Kao takav, nije mogao da ubije mnogo ljudi u borbi. Bio je načelnik okružne Ozne u Kraljevu od aprila 1945. godine, kada su već prošla masovna streljanja. Znamo da je ubio svog gazdu kod koga je bio šegrt Stevana Savića, uglednog građanina Raške, gde je streljao još četvoricu ljudi. Zašto su posle rata ovog nesvršenog studenta veterine postavili na čelo najvećeg pogona filmske industrije u Jugoslaviji, nije sasvim jasno. Do šezdesetih godina, on baš i nije mnogo vidljiv. U knjizi Ko je ko u Jugoslaviji iz 1957. godine su mu pogrešili ime. Tu ima nešto veći prostor od Živojina Drčara, predsednika Radničkog saveta Brodogradilišta „Tito“ u Beogradu. I za njega važi isto što i za njegove kolege u spoljnoj trgovini. U situaciji potpune državne podrške, u saradnji sa stručnim ljudima (njegov prvi saradnik je bio Slobodan Selenić), teško je odrediti koliko je uspeh zasluga tog privilegovanog rukovodioca, a koliko povoljnih okolnosti.
ZA RAZLIKU od JNA kod službe je izgleda dolazilo do društvene samoreprodukcije. Dok su retki sinovi oficira koji oblače uniformu, kod SDB je taj procenat izgleda znatno veći. To verovatno pokazuje privilegovani položaj tajne policije u odnosu na vojsku, a možda i u odnosu na druga zanimanja. Pouzdanih statistika nema. Ono što znamo je da su deca nekih junaka ove knjige junaka i sama stupala u službu. Tako je sin Ace Džovana posle dugo godina rada za SDB i RDB postao pisac brojnih knjiga o podvizima službe. Sin Obrena Đorđevića bio je visoki policijski funkcioner u dosovskim vladama.
To su samo dva primera koja možda i nisu paradigmatična. Zapošljavanje deteta ne mora da bude naročita privilegija, a i ta pojava je kod nas raširena od lekara do profesora univerziteta. Tek treba izučiti da li su prakse devedesetih godina, u kojima je uloga službe bila velika, kao što je, recimo, neformalna trgovina pod sankcijama, stvorile nova porodična bogatstva. Nadam se da Srbija nije Azerbejdžan.
Da li sam u ovom štivu bio nepravedan prema službi? Toliki se ljudi kod nas dive ovoj organizaciji i veruju u njenu moć. Jesam li promašio temu?
UGLED SLUŽBE
UGLED službe u pojedinim sredinama zavisio je od ugleda države. Izgleda da je u Hrvatskoj i Sloveniji služba u tom smislu podelila sudbinu JNA. U Hrvatskoj je sredinom osamdesetih godina, obrazovni nivo bio prilično visok. U SDS je radilo 55,36 odsto ljudi s visokom ili višom stručnom spremom. Radnici službe išli su i na specijalizirane tečajeve, koji su trajali po sedam meseci. Broj Hrvata je pao u odnosu na prethodnu, 1984. godinu, sa 55,6 na 53,1 odsto, kao i broj Srba, koji je sa 31,9 pao na 31,5 odsto. Jugoslovena je bilo 15,39 odsto. U hrvatskoj službi je bilo dva i po puta više Srba nego u stanovništvu Hrvatske i skoro dva puta više Jugoslovena.
Kraj

TRAMP SPUSTIO CARINE I SRBIJI: Evo koliko sada iznose i kada odluka stupa na snagu
PREDSEDNIK SAD Donald Tramp izjavio je danas da će svim zemljama, uključujući i Srbiju, uvedene carine biti suspendovane, osim za Kinu, kojoj je tarife uvećao na 125 odsto.
09. 04. 2025. u 20:44

DRAMA NA GRADILIŠTU! JEDNA OSOBA ZAROBLjENA, TROJE PREŽIVELO: Građani pozvani da se evakuišu zbog dodatnog urušnjavanja (FOTO/VIDEO)
KAKO prenose lokalni mediji, pretpostavlja se da su dve osobe zarobljene nakon što se srušilo gradilište Šin Ansan, u Iljik-dongu, Gvanmjon-si, blizu južnokorejske prestonice.
11. 04. 2025. u 10:00 >> 10:12

Mirzu Delibašića žena ostavila zbog alkohola, sina mu rodila Srpkinja (FOTO)
MIRZA Delibašić, legendarni košarkaš iz Sarajeva, bio je mnogo više od sportiste – bio je simbol strasti, harizme i ljudskosti.
12. 04. 2025. u 11:25
Komentari (0)