OPERACIJA U UKRAJINI PRVI KORAK OBUZDAVANJA NEONACIZMA: Ekskluzivno - Nikita Mihalkov, slavni ruski umetnik

Vukica STRUGAR

25. 10. 2024. u 12:30

NA Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, dve večeri zaredom (26. i 27. oktobra) gostuje slavni ruski umetnik i moskovski teatar "Nikita Mihalkov Radionica `12`" sa predstavom "12". Osim u svojstvu reditelja, Mihalkov će se pojaviti kao glumac, ali i koautor teksta, zajedno sa braćom Presnjakov. U predstavi, premijerno izvedenoj 2021. u Boljšom teatru u Moskvi, ističe se u najavi, Mihalkov preispituje neke od važnih životnih tema kao što su sloboda, saosećanje i sposobnost da se pomogne potpunom strancu u nevolji. Uz naglasak da je zakon iznad svega, komad postavlja i pitanje šta bi trebalo učiniti kada je milost iznad zakona?

ОПЕРАЦИЈА У УКРАЈИНИ ПРВИ КОРАК ОБУЗДАВАЊА НЕОНАЦИЗМА: Ексклузивно - Никита Михалков, славни руски уметник

Foto: Profimedia

Pred beogradskom publikom naći će se priča o dvanaestorici porotnika iz različitih slojeva društva koji vode raspravu o tome da li je Umar, 18-godišnji čečenski mladić, kriv. Osumnjičen je za ubistvo svog usvojitelja, ruskog oficira: dokazi govore da je počinio gnusni čin i svi porotnici, osim jednog, odlučni su da ga osude. Ipak, taj jedan smatra da tu nešto nije u redu i poziva ostale da ponovo razmisle o svojim odlukama.

U ekskluzivnom razgovoru za "Novosti", Mihalkov otkriva razloge zašto mu je tema "12" toliko važna, pa ju je transponovao i na veliko platno i na pozorišnu scenu.

foto S.Petrov

Scena iz predstave "12"

o U našem prošlogodišnjem razgovoru rekli ste da verujete da je ova predstava neophodna srpskim gledaocima koliko i publici vaše ogromne zemlje. Zašto?

Na sceni sa Burljajevim

MIHALKOV igra glavnog porotnika, a njegovog kolegu (koji pokušava da preokrene proces) Nikolaj Burljajev, takođe, veliki ruski glumac i reditelj.

U ulogama porotnika nastupaju i Vladimir Dolinski, Georgij Peradze, Igor Sergejev, Sergej Radčenko, Aleksandar Vedmenski, Jevgenij Dubovskoj, Anton Rom, Pavel Iljin, Vladimir Kočetkov i Sergej Stepančenko. Sudski izvršitelj je Aleksandar Kižajev, a Optuženi - Ramiz Kjalbijev. Kompozitor je Eduard Artemjev, scenograf Juri Kuper, a koreografi Laša Marikhuba i Jevgenij Rajev.

Predstava traje tri sata i dvadeset minuta i biće titlovana na srpski jezik.

- Mi zajedno prolazimo kroz veoma teško vreme i na veoma sličan način ga osećamo. Svoju tvrdnju zasnivam na gledištu za koje sam siguran da ga deli većina Srba koji razumeju, poznaju i vole Ruse - i ta ljubav, razumevanje i poznavanje su obostrani, jer niko ko nije iskusio rat na svojoj teritoriji ne može da oseti sve strahote rata. I Sovjetski Savez i Rusija i Srbija, odnosno Jugoslavija u vreme Drugog svetskog rata - svi smo mi proživeli rat na svojoj teritoriji. Civilizovana međunarodna zajednica je primetila samo početak specijalne vojne operacije, a nije primećivala kako je Ukrajina 10 godina bombardovala rusko stanovništvo u Donbasu. Bilo je potrebno učiniti prvi korak da se taj rat ne prelije odmah na našu teritoriju, to je nešto što smo morali uraditi i uradili smo, zato što je bio jedini način da barem pokušamo da zaustavimo taj neonacizam koji u naše vreme zahvata sve veći i veći prostor, što u takozvanoj civilizovanoj Evropi, što i sa druge strane okeana. I zato po tom pitanju mislim da se razumemo i pronalazimo jedni u drugima.

Što se tiče predstave, problemi koji se u njoj pokreću su u velikoj meri povezani sa slovenskim karakterom. Upravo zato mi se čini da srpski gledalac može mnoge stvari osetiti i razumeti iznutra - duševno, duhovno, na nivou biološkog pamćenja. Ako imamo u vidu inostranog gledaoca naše predstave, mislim da bi upravo srpski gledalac bio veoma zahvalna publika jer može da oseti povezanost sa svojom istorijom, kulturom i svojim narodnim karakterom.

o Među dvanaestoricom porotnika (kao među dvanaest apostola) našao se i jedan neverni Toma... Koliku snagu, uopšte, može imati glas pojedinca naspram unisono nastrojene većine?

- Jedan velikan izrekao je prilično paradoksalnu frazu da većina nikad nije u pravu. Uvek je u pravu manjina, koja postepeno ponovo postaje većina i prestaje da bude u pravu. A reč jednog čoveka ima ogroman značaj, ako je ta reč bogom dana istina. Niko ne može poreći da je reč koju je izrekao Hristos kroz vekove postala znak i potreba za milione ljudi. Isto kao što je, recimo, u islamu Muhamed bio taj na čijoj se reči utemeljila snažna islamska religija. Između ostalog, meni lično je, na primer, pravoslavno hrišćanstvo kod Srba i kod nas mnogo bliže islamu nego katolicima. Katolici i pravoslavni koji veruju u Isusa Hrista odvojili su se pre mnogo vekova, ali to odvajanje traje i danas, kada Katolička crkva napušta osnove vere, utemeljivačke ciljeve i smisao onoga što je izrekao Spasitelj - samim tim što dozvoljava i osvećuje svetu tajnu braka između osoba istog pola, što samo po sebi predstavlja zločin i otpadanje od Boga. Ako se to odvija na nivou dve osobe, to je njihova lična stvar, ali kada takozvani namesnik Boga na zemlji, pontifeks maksimus, to zvanično dopušta, odatle počinje urušavanje vere: kada ogroman broj ljudi koji bogotvori pontifeksa baš zato što on za njih predstavlja Božjeg namesnika počinje najpre da sumnja u pontifeksa, a zatim i u samog Boga. Zato se po mom shvatanju uticaj reči na ljude materijalizuje upravo onda kada tu reč izrekne onaj ko ima pravo da je izrekne.

Specijalni "Zlatni lav"

ISTOIMENI film Mihalkov je režirao 2007, inspirisan američkim ostvarenjem Sidnija Lameta "12 gnevnih ljudi". Predstava s kojom dolazi u Beograd rađena je po filmu, za koji je dobio specijalnog "Zlatnog lava" na 64. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Žiri je ovo ostvarenje okarakterisao kao "potvrdu majstorstva Mihalkova u istraživanju i otkrivanju, sa velikom humanošću i emocijama, složenosti postojanja"... Nominovan je i za Oskar u kategoriji najbolji film na stranom jeziku, a 2008. osvojio je i nagradu publike na festivalu u Karlovim Varima.

o Kako mišljenje ljudi, bez obzira na razlike, počinje da se menja kad stvari pogledaju iz drugačijeg ugla? Da li smo u nekim složenim okolnostima, uopšte, sposobni da se stavimo u poziciju drugog?

- Sagledavati stvari drugim očima predstavlja izuzetnu ljudsku vrlinu i smatram da se upravo zahvaljujući tome može izbeći sukob ili postići pomirenje. Međutim, treba znati šta žrtvuješ kada sagledavaš stvari tuđim očima. Da li to činiš kako bi drugog čoveka razumeo, prihvatio ili pokušao da ga ubediš u svoju istinu, ili pak sagledavaš stvari njegovim očima zato što ti tako odgovara ili zato što ti je svejedno. Ravnodušnost, odnosno mlakost, kako je nazivaju pravoslavni vernici, u velikoj meri predstavlja osobenost današnje civilizacije. Postoji jedna mudrost: "Ne boj se neprijatelja, najgore što može da ti uradi je da te ubije. Ne boj se prijatelja, najgore što može da ti uradi je da te izda. Boj se ravnodušnih, jer će se uz njihov prećutni pristanak dogoditi i jedno i drugo".

foto S.Petrov

o Vremena se, ipak, menjaju?

- Naravno, vreme ne stoji u mestu, sve se menja: ritam i brzina života, tehnologije, ukusi. Međutim, skrivajući se iza novina našeg vremena, problem nastaje kada u naš život ulaze destruktivne tendencije, a ako pogledamo malo dublje, sve su one zapravo bogoboračke. Tu imamo i ludački pokret čajldfri kao dobrovoljno odricanje od dece i agresivnu LGBT-populaciju, pa čak i ova nova moda "životinjara", ti kako ih zovu kvadroberi, koja se servira kao nevina dečja zabava. U suštini, sve to predstavlja latentno odbacivanje suštine ljudskog bića, dok poricanje ljudskih zakona dovodi do zakonitog prava da se ne odgovara svesno za svoje postupke. Ne bih dalje da dešifrujem do čega bi nas to moglo dovesti... Brižno očuvanje istorijskih i moralnih vrednosti predstavlja zalog budućnosti. Kako je rekao veliki kompozitor Gustav Maler: "Tradicija nije obožavanje pepela, već prenošenje plamena". Nerazumevanje ove misli postepeno dovodi do urušavanja nacionalnog identiteta u najdubljem smislu te reči.

Poklonili mu se Kan, Venecija, Holivud

TEATAR "Nikita Mihalkov Radionica `12`" (osnovan 2019. godine) okuplja najbolje glumce iz različitih regiona Ruske Federacije koji su diplomirali na Akademiji kinematografske i pozorišne umetnosti N. S. Mihalkova.

Mihalkov (79), svetski poznat i višestruko nagrađivan umetnik, autor je čuvenih filmova "Sibirski berberin", "Nedovršeni komad za mehanički klavir", "Surova romansa", "Crne oči", "Urga", "Nekoliko dana iz života Oblomova", "Varljivo sunce".

Tokom duge i izuzetno bogate karijere osvojio je niz značajnih priznanja među kojima je i Nagrada Ruske akademije, "Zlatna školjka" na Filmskom festivalu u San Sebastijanu, Nagrada Oskar u kategoriji za najbolji film na stranom jeziku, dva Zlatna lava na Filmskom festivalu u Veneciji, Kristalni globus za doprinos razvoju svetske kinematografije, Gran-pri Filmskog festivala u Kanu, Nacionalna filmska nagrada "Zlatni orao" za doprinos svetskoj kinematografiji i Orden Ruske Federacije prvog stepena.

Osim u sopstvenim filmovima, igrao je i u ostvarenjima koja potpisuju reditelji Mihail Kalatozov, Aleksej Balabanov i Andrej Končalovski. Istovremeno, gradio je plodnu i uspešnu pozorišnu karijeru, postavljajući najčešće na scenu dela slavnih ruskih klasika - Antona Pavloviča Čehova i Ivana Bunjina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NE MORAŠ DA BUDEŠ NOVAK ĐOKOVIĆ: Američka teniserka poslala poruku teniserima